sažetak izlaganja sa skupa
Park Maksimir, završen 1794. godine, jedan je od prvih javnih parkova u ovom dijelu Europe. Njegov značaj kao prirodne oaze u urbanoj strukturi grada dobiva sve više na značaju tijekom vremena zbog ubrzane urbanizacije koja zahvaća gotovo sve otvorene površine grada pa tako i samog parka. Obzirom na značaj Maksimira kao prirodnog elementa u gradu, neophodno je materijalizirati sustav koji bi omogućavao laganu kontrolu i samim time održavanje biljnog materijala parka. Iz tog razloga potrebno je napraviti što detaljniju inventarizaciju i analizu biljnog materijala.Ovdje je pokazan jedan od primjera kako je to moguće izvršiti. Obrađene su drvenaste biljne vrste koje su zastupljene najvećim dijelom unutar cjelokupne vegetacije parka (Aesculus, Acer, Carpinus, Celtis, Fagus, Fraxinus, Platanus, Tilia, Ulmus, Quercus). Izabrani su primjerci koji dominiraju prostorom. Na karti je prikazana njihova točna lokacija, visina, promjer debla, zdravstveno stanje te smjernice za njihovo održavanje odnosno njegu.
autohtona šuma; parkovno drveće; održavanje i njega
Razvojem virtualizacijskih tehnologija raste kompleksnost IT sustava, dok korisnici istovremeno zahtijevaju brži pristup resursima, napredne integracije i jednostavnost korištenja. Jedno od ključnih rješenja za ove izazove primjena je…
Ovaj rad istražuje i uspoređuje mogućnosti prosljeđivanja grafičkih kartica na Hyper-V i KVM hipervizorima prema virtualnim strojevima, detaljno opisujući metode, postupke i razlike u arhitekturi koje utječu na…
The ever-growing usage and adaptation of HTTP/3 in web traffic leverages Quick UDP Internet Connections (QUIC) as a transport protocol. QUIC is widely recognized for reduced latency, enhanced…