Sažetak
Zbog štetnog utjecaja radnih tvari koje se rabe u rashladnoj i klimatizacijskoj tehnici na pojačanu razgradnju ozona u stratosferskim slojevima atmosfere i remećenja toplinske ravnoteže Zemlje, neophodna je zamjena radnih tvari novim ekološki prihvatljivim radnim tvarima i prijelaz na uređaje i tehnologije koje neće narušavati osnovna ekološka načela. Zamjena radnih tvari CFC (karakterističan predstavnik R12) i HCFC (karakterističan predstavnik R22) u rashladnim uređajima i dizalicama topline tvarima koje ne sadrže po ozon štetan klor, u skladu s odrednicama Montrealskog protokola iz 1987, nametnula je potrebu za istraživanjem ponašanja novih radnih tvari u kompresorskim sustavima. Osim eksplozivnih ugljikovodika HC (butan, propan) na tržištu se pojavljuju HFC i njihove mješavine. Najpoznatija radna tvar iz HFC skupine je jednokomponentna radna tvar R134a, koja se uglavnom koristi kao zamjena za R12. U manjim kućanskim hladnjacima danas se radna tvar R12 često mijenja s ugljikovodikom R600a. Zamjenske radne tvari za R22 su najčešće mješavine radnih tvari, koje mogu biti azeotropske ili zeotropske (HFC407C, HFC410A). Azeotropska radna tvar R502 (CFC/HCFC), koja se u prošlosti koristila za niže temperature hlađenja, danas se najčešće zamjenjuje s pseudo zeotropskom smjesom HFC404a ili azeotropskom smjesom HFC507. S obzirom da nove radne tvari iz skupine HFC-a imaju značajan utjecaj na efekt staklenika, današnja se istraživanja u rashladnoj tehnici sve više usmjeravaju na primjenu prirodnih radnih tvari kao što su amonijak, ugljični dioksid ili ugljikovodici.
Ključne riječi
zeotropske smjese; prirodne radne tvari; termofizikalna svojstva