izvorni znanstveni rad
Položajno i visinsko određivanje orijentacijskih točaka – stanje u praksi
Sažetak
Projektnom zadaćom definirano je određivanje i izračun orijentacijskih točaka za potrebe aerotriangulacije, u pravilu sa svim elementima kojih se proizvođač u procesu izrade konačnog proizvoda mora pridržavati. Orijentacijske točke određuju se geodetskim metodama mjerenja i instrumentarijem koji preciznošću zadovoljava postavljene zahtjeve točnosti. O obavljenim radovima izrađuje se Elaborat određivanja orijentacijskih točaka, a oblik i sadržaj Elaborata propisuje se projektnom zadaćom. U procesu izrade geodetskih i kartografskih proizvoda su do sada proizvođači u pravilu računali normalne ortometrijske visine iz modela geoida HRG2000 a Gauss-Krügerove ravninske koordinate iz županijskih transformacijskih parametara ili na temelju mjerenja na identičnim točkama u oba sustava. Ovaj rad ima za cilj ukazati na uočene nedostatke u praksi pri primjeni modela geoida te korištenju transformacijskih parametara prema unaprijed postavljenim zahtjevima preciznosti u ovisnosti o pojedinom proizvodu kako bi poslužili kao prevencija ponavljanju istih ili sličnih pogrešaka u praksi.
Ključne riječi
kontrola kvalitete; orijentacijske točke; model geoida; transformacijski parametri