izvorni znanstveni rad
Primjena GNSS tehnologije u inženjerskim geodetskim radovima
Sažetak
Geodetsku osnovu za katastarske izmjere i inženjerske zadaće manjih zahtjeva preciznosti, tradicionalno je do sada predstavljala mreža stabiliziranih točaka na zemljinoj površini s koordinatama određenim u državnom koordinatnom sustavu. Uzmu li se u obzir suvremene tehnologije koje su u primjeni može se reći da takva mreža točaka, s motrišta sustava za globalno satelitsko pozicioniranje, pri određivanju položaja točaka detalja, predstavlja pasivnu geodetsku osnovu. Nasuprot tome aktivna geodetska osnova s mrežom referentnih stanica s precizno određenim koordinatama u globalnom geocentričnom referentnom sustavu osigurava servis satelitskog pozicioniranja različitih razina preciznosti. Primjena satelitskog pozicioniranja s pasivne geodetske osnove moguća je uspostavom referentnog uređaja na jednoj ili više točaka primjenom kinematičkog i statičkog pozicioniranja. U cilju eksperimentalnog istraživanja preciznosti i efikasnosti različitih metoda pozicioniranja na kraćim udaljenostima opažanjem umjetnih zemljinih satelita obavljena su testna mjerenja na kalibracijskoj bazi Geodetskog fakulteta u odnosu na samo jednu referentnu stanicu.
Ključne riječi
GNSS; testno određivanje; katastar; zahtjevi preciznosti