Sažetak
Tema ovog diplomskog rada je korozijska postojanost aluminijske legure dobivene postupkom aditivne proizvodnje električnim lukom i žicom (WAAM). Rad je podijeljen u dva dijela, prvi teoretski i drugi eksperimentalni. U teorijskom dijelu opisan je postupak proizvodnje aluminijskih legura, njihova podjela prema različitim kriterijima, kao i mehanička svojstva, te korozijska postojanost s posebnim naglaskom na seriju 5xxx koja je kasnije ispitivana u eksperimentalnom dijelu. Navedeni su i opisani najčešći postupci zavarivanja aluminija, njihove karakteristike, ograničenja te zavarljivost aluminija. Prikazane su značajke aditivne proizvodnje, njihove prednosti, razvoj te je detaljnije opisana WAAM tehnologija s aluminijskim legurama. Nadalje opisana je zasebno korozijska postojanost zavarenih spojeva aluminijskih legura, s najčešćim pojavnim oblicima korozije. U eksperimentalnom dijelu, opisana je izrada uzoraka, njihova naknadna obrada, prikazani su parametri pri izradi i dodatni materijal. Izrađeni su uzorci od dvije legure s pomoću dva postupka zavarivanja. Ispitan je kemijski sastav izrađenih uzoraka te provedena makro i mikro analiza površina. Provedena su elektrokemijska ispitivanja, ispitivanje korozijske postojanosti uzoraka u slanoj komori te su analizirani i uspoređeni rezultati.
Ključne riječi
aluminij, WAAM, korozija, zavarivanje