Sažetak
Odvodnja oborinskih voda je neizostavno pitanje kod planiranja i projektiranja gradskih prometnica. Iako je odvodnja vode sa urbaniziranih prostora kao kanalizacijski sustav poznato rješenje, do danas nije u potpunosti izvedena u urbanim sredinama. Nerijetko, ukoliko je izvedena, ne ide u korak sa posljedicama klimatskim promjenama. Sve veći problemi javljaju se zbog poplava izazvanih oborinama jakih intenziteta i kratkog trajanja, koji osim što smanjuju sigurnost u prometu, ugrožavaju stambene objekte i zdravlje ljudi, mogu i naštetiti okolnim ekosustavima. Takvi scenariji tjeraju nas na promišljanje o prilagodbi i smanjenju rizika klimatskih promjena koji izazivaju ekstremne oborine, izvan okvira konvencionalne odvodnje, te se sve više okrećemo „zelenim“ rješenjima. Obzirom na način urbanizacije gradova, gdje prevladavaju slabo propusne površine, dolazi do deficita prihranjivanja vodonosnika i površinskih voda što sprječava održivost prirodnog hidrološkog ciklusa. U radu će se prikazati rješenja oborinske odvodnje upotrebom građevina zelene infrastrukture. Primarni cilj zelene infrastrukture je oponašanje hidrologije nekog područja, koristeći tehnike uskladištenja, infiltriranja, evaporiranja i zadržavanja površinske vode. Upotreba ovih tehnika pomaže u smanjenju odvodnje površinske vode i osigurava dotok vode u podzemlje (do vodonosnika).
Ključne riječi
oborinska odvodnja, siva infrastruktura, zelena infrastuktura