Sažetak
Od samih početaka do danas, animacija je prošla razvoj od najjednostavnijih 2D oblika do visoko kvalitetnih, računalno generiranih 3D prikaza. Razvojem računala i različitih softvera, animacija postaje sve realističnija i omogućava publici da se užive u priču i njene likove. Međutim, unatoč rasprostranjenosti 3D animacije, 2D animacija je i dan danas također prisutna, od reklama pa sve do različitih TV serija i igrica, što proizlazi iz činjenice da je renderiranje trodimenzionalne scene procesno izrazito zahtjevno te ovisno o kompleksnosti odnosno složenosti geometrije, svojstvima materijala koji su korišteni na modelima, osvjetljenju, snazi računala i ostalim parametrima može potrajati i do nekoliko dana. Upravo iz tog razloga javlja se potreba za alternativom koja će i dalje zadržati sve prednosti trodimenzionalne scene te sposobnost prijenosa emocija i poruke uz manje procesno zahtjevne elemente animacije. Ovaj rad se bazira upravo na toj problematici. Kroz rad se opisuju i prikazuju primjeri 2D i 3D animacije, načini izrade te njihova usporedba. Nadalje, kroz praktični primjer izrade vlastitog kratkometražnog animiranog filma, u tehnici 2D animacije, prikazuju se različiti načini kako postići efekt trodimenzionalnosti korištenjem osvjetljenja, tekstura i ostalih tehnika dobivenih istraživanjem u teorijskom dijelu rada. Na izrađenom animiranom filmu zatim je i provedena anketa kako bi se ispitala uspješnost simulacije efekta trodimenzionalnosti i sveukupnog dojma o 2D animaciji u kombinaciji s 3D efektima.
Ključne riječi
animacija, animirani film, dvodimenzionalno, trodimenzionalno, osvjetljenje, tekstura, efekt, simulacija