Sažetak
Osobni komunikacijski sustavi na ljudskom tijelu dio su četvrte generacije bežičnih mobilnih komunikacijskih sustava (4G). Sastavni dio takvih sustava su antene koje moraju osigurati radijski prijenos signala izvan i unutar tijela, ovisno o primjeni. Nosiva antena je stoga veza koja integrira tkanine u komunikacijski sustav, čineći elektroničke uređaje manje primjetnima. Kod izbora i konstrukcije antena za ugradnju ili izradu iz tekstilnih materijala pojavljuju se dva osnovna problema, a to su dielektričnost i eventualni gubici u tekstilnim materijalima, te tendencija savijanju, gužvanju i apsorpciji vlage kako iz okoline tako i od samog ljudskog tijela. Danas se, osim klasičnih lijepljenih bakrenih traka na tekstilu, za konstrukciju nosivih antena koriste specifični vodljivi tekstilni materijali kako bi antena bila integrirana u odjeći i dijelila iste karakteristike kao i svakodnevna odjeća - udobnost, nenametljivost, estetska privlačnost, perivost, elastičnost i sl. Prijelaz na konstrukciju potpuno tekstilnih antena može se smatrati sljedećim korakom u razvoju i projektiranju antena. Primjenom dostupnih tekstilnih materijala za izradu vodljivih dijelova, uz već postojeće nevodljive (podloge), postiže se potpuna integracija antene u odjeću pri čemu treba paziti na razne elemente koji izravno utječu na učinkovitost takvih antena. Iz prikazanih činjenica i rezultata, te primjera konstrukcije nosivih tekstilnih antena izvučeni su i odgovarajući zaključci i smjernice za dalja istraživanja.
Ključne riječi
nosiva antena; vodljivost; tekstilni materijali; dielektrična svojstva